Debelokljuni pingvin

Ptice

Drugo ime ove ptice je Viktorijini pingvin. Ona je veoma slična pingvinu Snair Crested Penguin, tako da je lako zbuniti braću. Ono što je karakteristično za debelokljunog pingvina? Po čemu se razlikuje od ostalih vrsta? Kako se razmnožava i hrani? Odgovorićemo na ova pitanja.

Eudyptes pachyrhynchus je latinski naziv za debelokljunog pingvina, koji se od svojih rođaka razlikuje po malim mrljama na bijelim obrazima. Vidljive su samo iz blizine. Pramenovi svijetložutog perja protežu se od kljuna do samog vrha ptice. Kljun ove vrste pingvina je zaista vrlo debeo, što se odražava i u nazivu. Ovaj organ je prekriven krstastim žutim prugama. Nalaze se u dnu kljuna. Trbuh ptice, njene grudi su bijele. Glava i stražnji dio tijela pernate crne. Ova vrsta pingvina je klasifikovana kao srednje veličine. Dakle, masa ženki i mužjaka kreće se od dva do pet kilograma. Dužina tijela im je od 54 do 60 centimetara. Inače, kod debelokljunih pingvina polni dimorfizam nije izražen: ženke se vizualno ne razlikuju od mužjaka. Kao i svi pingvini, ova vrsta provodi dosta vremena u okeanu, u svom izvornom elementu. Ptice koje ne lete hrane se malom ribom, rakovima, glavonošcima i drugim okeanskim stanovnicima.

Što se tiče sezone parenja, kod Viktorija pingvina ona počinje sredinom jula. Zatim na ostrvima Stewart i Solander (nalaze se uz obalu Novog Zelanda), na Južnom otoku, počinje okupljanje mužjaka, na koje se nešto kasnije pridružuju ženke kako bi se posvetile uzgoju.

Inače, ova vrsta pingvina, za razliku od svojih kolega, ne voli blisku blizinu. Stoga, debelokljuni pingvini grade svoja gnijezda daleko jedan od drugog. Naravno, tome doprinosi mala veličina njihove populacije. Promatrači ptica navode da danas postoji oko dvije i po hiljade parova ovih pingvina. Stoga nisu bliski jedno drugom i rijetko komuniciraju.

Ptice su veoma neprijatne i osećaju se nesigurno na otvorenim prostorima. Svoja gnijezda postavljaju u brazde stijena, ponekad u jame ili oboreno drveće. Da bi pronašli tako udobno mjesto za porodičnu kuću, ponekad se Viktorijini pingvini penju i do 100 metara nadmorske visine. Ptice koje ne lete mogu se lako razumjeti: imaju mnogo neprijatelja, među kojima je glavni tvor. Na Novi Zeland su ga donijeli doseljenici, a voli se guštati i jajima pingvina i samim pilićima.

Danju se debelokljuni pingvini skrivaju od sunca, a svoju aktivnost češće pokazuju s početkom sumraka. Za to vrijeme mužjaci dotjeruju ženke i pare se. Grozd od dva buduća pileta inkubiraju oba roditelja redom. Ovaj proces traje od mjesec do jedan i po. Od dva blijedozelena jaja, prvo je znatno manje od drugog. Iz tog razloga, u pravilu, preživi samo jači pingvin. Na kraju krajeva, on uzima hranu od slabih i tako dolazi do njegove borbe za opstanak. Svakako, jedno jaje služi kao neka vrsta osiguranja u slučaju da se drugo pokaže neoplođenim.

U prve tri sedmice nakon rođenja, otac porodice pažljivo čuva sivkasto-smeđu bebu, koja ima bijelu mrlju na stomaku. U ovom trenutku, milfa ih hrani oboje. Mužjak tjera neprijatelje iz gnijezda glasnim i zastrašujućim kricima. On maše krilima i tako drži odbranu porodične kuće. A ako je potrebno, debelokljuni pingvin će koristiti svoj moćni kljun.

Kada pile napuni mjesec dana, njegovi roditelji odlaze na okean. Rastućeg pingvina ostavljaju samog ili u društvu istih mladih ptica.

Prvo linjanje Viktorijinog pingvina događa se u dobi od dva i po mjeseca. Tek nakon toga, jučerašnje pile već može samostalno otići u okean u potrazi za hranom. Debelokljuni pingvini postaju spolno zreli u dobi od pet do šest godina. Njihov životni vijek je 15-20 godina.