Mačji idiopatski cistitis: uzroci i liječenje

Mačji idiopatski cistitis: uzroci i liječenje

Mačji idiopatski cistitis je poremećaj urinarnog trakta koji uzrokuje upalu mokraćnog mjehura. Karakteristika bolesti je pojava upalnog procesa u odsustvu infekcije. Patologija ne predstavlja smrtnu opasnost za kućnog ljubimca, ali značajno smanjuje kvalitetu njegovog života. Složenost bolesti leži u činjenici da se nakon terapije lijekovima ponovo javlja bez ikakvog razloga.

Idiopatski cistitis dijagnosticira se kod 75% mačaka sa bolestima genitourinarnog sistema. Bolest se može manifestirati kod životinja u dobi od 6 mjeseci do 10 godina, ali najčešće kućni ljubimci od 2 do 7 godina spadaju u zonu rizika. Patologiju nije moguće potpuno izliječiti, ali je moguće značajno smanjiti broj njezinih recidiva.

Mačji idiopatski cistitis je poremećaj urinarnog trakta koji uzrokuje upalu mokraćnog mjehura. Karakteristika bolesti je pojava upalnog procesa u odsustvu infekcije. Patologija ne predstavlja smrtnu opasnost za kućnog ljubimca, ali značajno smanjuje kvalitetu njegovog života. Složenost bolesti leži u činjenici da se nakon terapije lijekovima ponovo javlja bez ikakvog razloga.

Idiopatski cistitis dijagnosticira se kod 75% mačaka sa bolestima genitourinarnog sistema. Bolest se može manifestirati kod životinja u dobi od 6 mjeseci do 10 godina, ali najčešće kućni ljubimci od 2 do 7 godina spadaju u zonu rizika. Patologiju nije moguće potpuno izliječiti, ali je moguće značajno smanjiti broj njezinih recidiva.

Uzroci bolesti

Glavni uzrok nastanka bolesti još nije utvrđen.

Najvjerovatniji faktor koji doprinosi razvoju upale je složena promjena nervnog sistema mačaka, unutrašnje sluznice mokraćnog mjehura i poremećaj rada nadbubrežnih žlijezda.

Upala se razvija i zbog ranjivosti mokraćnog sistema, što je povezano sa sljedećim razlozima:

  • mala količina tečnosti koju mačke unose zbog individualnih karakteristika životinja. Zbog toga troše malo vode, ne izlučuju znoj i proizvode urin visoke koncentracije;
  • mali u odnosu na ukupnu veličinu životinja, prolaz urinarnog trakta kod mačaka;
  • česte šetnje kućnog ljubimca napolju tokom hladne i vlažne sezone.

Prema općeprihvaćenom mišljenju liječnika, glavni razlog za razvoj patologije su redovne stresne situacije, na koje tijelo mačaka i mačaka reagira idiopatskim cistitisom. Uobičajeni stres za životinje su:

  • kastracija;
  • preseljenje na drugo mjesto;
  • sukob s drugim životinjama;
  • iznenadni glasan zvuk;
  • promjena toaleta, režima hranjenja;
  • dijeljenje sa drugim kućnim ljubimcima.

Uzroci bolesti mogu biti i pretilost životinje, koja je nastala u pozadini rijetkih šetnji na svježem zraku ili hranjenja suhom hranom, što pogoršava ograničeni unos tekućine.

Tipični simptomi

Pojavu patologije prate očigledni znakovi po kojima se može identificirati upalni proces kako bi se pravovremeno poduzele mjere za ublažavanje muke kućnog ljubimca. Glavni simptomi koji ukazuju na razvoj idiopatskog cistitisa:

  • česta promjena držanja na pozadini opće apatije, neaktivnosti i ukočenosti pokreta;
  • čest nagon za mokrenjem s malom količinom izlučene tekućine;
  • popratni odlasci u toalet uz glasno mjaukanje mačke kada je u poslužavniku;
  • bojenje urina životinje u bogatu tamnožutu boju s nečistoćama krvi;
  • povećana tjelesna temperatura, koja je praćena gubitkom apetita i povraćanjem;
  • preteranog straha i straha, koji ranije nije primećen.

Simptomi obično nestaju sami od sebe u roku od 3-7 dana, ali kod 20% mačaka idiopatski cistitis može uzrokovati začepljenje urinarnog trakta. Ovo je ozbiljna komplikacija koja, bez medicinske pomoći, dovodi do bolne smrti životinje u pozadini opće intoksikacije tijela.

U slučaju težeg oblika bolesti, na koji ukazuje prisustvo krvi u mokraći mačke, potrebno je kontaktirati veterinara i podvrgnuti se terapiji koju je on propisao.

Dijagnostika

Ne postoji specifična metoda koja ukazuje na prisutnost patologije. Dijagnoza se postavlja isključivanjem drugih mogućih bolesti na osnovu rezultata testova i pregleda. Samo isključivanjem urolitijaze i infektivnog cistitisa može se pretpostaviti prisutnost idiopatskog tipa bolesti.

Da bi se postavila tačna dijagnoza, lekar propisuje sledeće preglede:

  • rendgenski snimak koji vam omogućava da pregledate cijelu dužinu uretre;
  • opća analiza urina kako bi se utvrdilo prisustvo upalnog procesa u tijelu životinje i isključio zarazni uzrok bolesti;
  • ultrazvučna analiza za otkrivanje kršenja membrane mjehura;
  • bakseeding.

Nakon pregleda i upoređivanja njihovih rezultata, doktor postavlja dijagnozu i propisuje neophodan tretman.

Kako se tretman odvija?

Budući da je bolest neinfektivna, antibiotska terapija nije propisana. Terapija idiopatskog cistitisa provodi se na sveobuhvatan način i podijeljena je u nekoliko područja:

  1. Uklanjanje bolnih senzacija. Za to se koriste moderni analgetici i nesteroidni protuupalni lijekovi.
  2. Značajno povećanje unosa tečnosti za povećanje izlučivanja urina kod mačaka. Moguće dodatno vlaženje suve hrane ili prelazak na konzerviranu hranu.
  3. Promjene u ishrani i kiselosti. Djelomična ili potpuna opstrukcija uretre povezana je s formiranjem kristala zbog povećanog sadržaja proteina i magnezijevih oksida prisutnih u suhoj mačjoj hrani. Potrebno je revidirati prehranu kućnog ljubimca i odabrati hranu s najmanjim sadržajem ovih tvari, što će spriječiti pojavu recidiva bolesti.
  4. Otklanjanje stresa i uzroci njihovog nastanka. U svakom pojedinačnom slučaju potrebno je identificirati čimbenike koji izazivaju stresnu situaciju za kućnog ljubimca. Najčešće se idiopatski cistitis javlja kod životinja koje se drže u istoj kući s nekoliko drugih kućnih ljubimaca. U ovom slučaju, napori vlasnika trebaju biti usmjereni na sprječavanje nastanka sukoba. Svaki ljubimac treba da ima svoju potrebnu opremu, slobodnu zonu i da dobije dovoljnu količinu pažnje i njege.

Profilaksa

Kako bi se izbjegla pojava bolesti i spriječio njen recidiv, potrebno je pridržavati se određenih preventivnih mjera. Vašem ljubimcu morate obezbijediti:

  1. Prisustvo osamljenog kutka, koji će biti utočište, gdje će se životinja osjećati sigurno.
  2. Izmjereni unos hrane u određenom vremenskom periodu. Hranilica treba biti na prikladnom mjestu tako da mačka može mirno jesti, a da joj ne smetaju vlasnici koji prolaze. U slučaju istovremenog držanja više životinja, potrebno je isključiti konkurenciju tokom hranjenja.
  3. Individualni toalet. Svaki ljubimac treba da ima zasebnu čistu tacnu, koja se nalazi na tihom mestu gde životinju niko neće ometati. Ne može se zabraniti kopanje punila. Potrebno je na vrijeme očistiti stolicu i oprati tacnu.
  4. Aktivne igre. S godinama mačke postaju pasivnije, pa se preporučuje da ih igrate svakodnevno, čime se budi lovački instinkt. Za to možete koristiti interaktivne hranilice.

Pored psihičkih faktora, važnu ulogu ima i adekvatno piće i prelazak sa suve hrane na konzerviranu, jer nedostatak tečnosti dovodi do stvaranja visoko koncentriranog urina kod životinje, što iritira zidove mokraćnog mjehura. Za to možete koristiti aromatičnu vodu sa mirisom tunjevine ili mesne juhe. Mnoge mačke više vole da piju običnu vodu za piće, pa vodite računa da je uvek imate u posudi.

U slučaju kada je stres neizbježan, odnosno planira se selidba ili promjena sredine, potrebno je ljubimca unaprijed (2 mjeseca unaprijed) prebaciti na konzerviranu hranu ili koristiti antidepresive, uz prethodnu konsultaciju sa veterinarom.

Stručnjaci se slažu da se neće biti moguće potpuno riješiti idiopatskog cistitisa, ali ako se poštuju određeni uvjeti pritvora, patologija će se sve manje manifestirati.